U dvadesetom veku, nakon sagledavanja prirode i uloge proteina, ugljenih hidrata, vitamina i menerala u ljudskoj ishrani došlo se do stanovišta da je dotadašnje znanje o hranljivim sastojcima potpuno. Na hranu se gledalo kao na gorivo i sve što je bilo potrebno je da unesemo dovoljnu količinu određenih sastojaka kako bismo nastavili sa životom. Međutim, ubrzo je usledila serija brzih otkrića koja je počela sa otkrićem Dijetetskih vlakana, što je ukazalo na veoma velike praznine u dotadašnjem znanju o uticaju koji hrana ima na naše zdravlje i normalno funkcionisanje.